ponedjeljak, 29.03.2010.

Oprostite x 100 :D Nisam nikako bila u mogućnosti napisati novi post. Zanemarila sam i ovaj i osobni blog, a sve zato jer mi je kompjuter pun virusa. Vratit ću vam komentare što prije budem u mogućnosti. Love u & enjoy the story ;)
P.S. Promijenila sam imena. Megan Cooper je Peaches Cole, Amy Williams je Astrid Crenshaw, a Stephanie i Xiao sam promijenila prezime.

Tog jutra Stephanie se probudila prilično rano. Bila je nervozna zbog onog što je trebala učiniti za par minuta. Trepćući očima koje se još uvijek nisu navikle na jutarnje svjetlo, tražila je svoj mobitel. Zijevnula je glasno. Pod svojim prstima napokon je opipala hladne tipke mobitela na noćnom ormariću, zgrabila ga i počela pisati poruku.

Jason, danas se obavezno moramo naći. Budi ispred moje škole nakon što završi nastava.

Pritisnula je ''Send'' i uzdahnula. Njen plan glasio je ovako: Nakon što izađe iz škole, čekat će je Jason. On će misliti da idu na spoj. Stephanie će mu razumno objasniti da prekida s njim i vratiti mu sve darove.
Ali svi znamo da naši planovi ne idu uvijek onako kako bi mi željeli...

Dakle, Stephanie je nakon škole užurbano potrčala prema glavnim školskim vratima. Jedva je čekala onaj osjećaj slobode nakon što ga ostavi i zato je kolutala očima oko dvorišta izvan škole nestrpljivo ga tražeći. U polumraku joj se pogled napokon zaustavio na njega. Prišla mu je. On se približio njenim usnama, ali ona je odmaknula glavu i prošaptala: ''Ne, ne...'''
'' Što ne? '' - zbunjeno je upitao Jason.
''Pa ovako...'' - rekla je Steph i primila Jasonove ruke. ''Ovo više neće ići. Prekidamo.'' - nastavila je.
Napokon mu je uspjela reći ono što je već duže vrijeme željela.
''Zašto?'' - pitao ju je Jason.
''Više...više mi se ne sviđaš.'' - reče.
''Da ti nešto objasnim... Ne ide to tako. Mene se teško riješiti.'' - rekao je Jason prijetećim glasom i iz jakne izvadio srebrni oštri nož.
'' Dolazi ovamo.'' - Jason je silovito uhvatio Steph za ruku i počeo ju vući negdje. Ona je prestrašeno prosiktala. Bilo ju je toliko strah i ništa joj nije bilo jasno. Stali su kad ju je odveo u usku mračnu ulicu. Jason je rekao:
'' Ovako... Nećeš me ostaviti. Previše te volim da bi pobjegla od mene. Bit ćemo skupa ili...''
''Ili što, Jason?'' - rekla je Stephanie kroz gorke suze. Nije ih mogla zadržati jer je bila previše prestrašena.
'' Ili tebe više neće biti.'' - rekao je Jason i prislonio hladan nož uz njen vrat.
'' Ne možeš mi to raditi.'' - Steph je skupila hrabrosti suprodstaviti se nekome tko sa sobom ima nož i prijeti joj da će ju ubiti.
''Ja mogu sve. Onda, pristaješ li na dogovor ili na smrt?'' - upitao je Jason zlobno i nasmijao se.
''Ma ti nisi norm...'' - pokušala je Stephanie reći, ali joj se oštar nož toliko približio da ga je opet osjetila na svom vratu. Baš kad ju je nož trebao probosti, Steph se našla u svom krevetu vrištajući: '' Aaaaaaaaa! ''
I inače je imala problema sa noćnim morama. Pogledala je svoje odlazne sms-ove. Stvar koju ipak nije sanjala bila je ta da mu je zaista poslala poruku, a on joj je odgovorio:

''Može, ljubavi.''

Pogledala je u kut svog mobitela i shvatila da su već 2 sata! Škola je već odavno počela. U kući nije bilo nikoga tko bi ju probudio. Svi su bili na poslu. Brzo je skočila iz kreveta, uletjela u kupaonicu i uredila se. Skupila je svoju tamno crvenu kovrčavu kosu u dugi rep, prešla prstima namazanim puderom preko lica, obukla se, spremila knjige i pojurila u školu. Odlučila je čekati zvono u WC-u. Činilo joj se besmisleno upasti na pola nastave. Od čekanja su je zaboljele noge, ali činilo joj se privlačnije stajati, nego sjediti na prljavim WC školjkama u njihovoj školi. Napokon je dočekala zvono. Iz učionice povijesti izašao je cijeli njen razred. Poljubila je sve cure i dečke u obraz. To je bilo prilično zamorno, jer je Steph bila druželjubiva i dobra sa većinom razreda. Osjećala se kao da će joj usne otpasti. Prišla je Xiao i počela joj pričati o njenom snu.
'' Što ako taj san postane java? '' - rekla je Steph. Čovjek bi pomislio da se šali s tim pitanjem, ali ona je bila smrtno ozbiljna.
'' Isuse Kriste, Steph. Opet si gledala previše masakr filmova. To se neće dogoditi. Najgore što se može dogoditi jest da te zamrzi. I cijelom gradu proširi glasine i...'' - krenula je Xiao nabrajati, ali kad je shvatila da ju obeshrabruje, rekla je: ''Zanemari. Sve će biti dobro. Osjećat ćeš se puno bolje, a plus toga, napokon možemo krenuti u osvajačke pohode.'' -namignula je Xiao i otišla k Peaches.
'' Haha. Danas Steph ostavlja Jasona. I imala je bizarni san u kojem ju je zamalo zaklao nožem.'' - rekla je Xiao Peaches kroz smijeh. I Peaches se počela smijati. Napokon su stigli u učionicu engleskog.
Sat je počeo. Jane se zavukla u zadnju klupu gdje se mogla boriti sa svojim mislima. Svaki put kad bi se zamišljala u budućnosti, vidjela bi se kao poznata pjevačica. Pjevanje joj je bilo sve i imala je vrhunski glas. Barem su drugi tako govorili. Odlučila se školovati. Odlučila je nešto postati. Pjevačica? Da, to je bio njen san. Kojeg je bilo vrlo teško ostvariti. ''Pa ima na tisuće ovakvih tinejdžerica dobrog glasa i opet se nisu proslavile.'' - obeshrabrivala je Jane samu sebe. Nesvjesno je počela pjevušiti. To bi joj se često događalo kad bi razmišljala o pjevanju. Ispred nje sjedile su Astrid i Stephanie. Astrid se okrenula i protresla Jane govoreći: ''Jane, tuko, opet pjevaš.''
''O Bože, opet ja.'' - rekla je Jane posramljeno pokrivši lice rukom. Pokušala se skoncentrirati na sat, no to i nije bilo baš moguće. Da je to učinila, prije bi utonula u san nego uspjela čuti ijednu riječ dosadne profesorice Danielle Eastwood. Jane je sat tako brzo prošao da je bila iznenađena kad je čula zvono.
Bilo je vrijeme odmora. Peaches se zaputila prema svom ormariću. Dok je čeprkala po njemu tražeći nešto, prišao joj je Mark, razredni kolega i rekao: '' U subotu imam tulum. Dođeš?''
'' Može.'' - odgovorila je Peaches. Znala je da neće imati problema s time da ju netko ne pušta na tulum. Majka jedino brine o poslu, a tata ju je napustio kada je imala 4 godine.
'' Pozovi i ove svoje kuje.'' - rekao je Mark, nasmijao se i otišao. Njemu su sve cure bile kuje. Poziv na taj tulum u Peaches je probudio uzbuđenje. Prošli tulum kod Marka bio je fantastičan. Mark živi u velikoj kući s bazenom koja je mamila sve više ljudi da pristanu na poziv za tulum. To bi izgledalo kao nešto sa filmova. Neki bi se kupali u bazenu i skakali u njega kao budale, drugi bi našli neko zamračeno mjesto iza kuće gdje bi se napušavali i pili, a treći bi pak ogorčeno sjedili u kući pitajući se što se dogodilo s današnjim društvom. Njih pet paradirale bi svugdje pomalo. Više bi se moglo reći da se nisu mogle uklopiti nigdje, nego da su se mogle uklopiti svugdje. Ali bilo im je i više nego zabavno.

Nakon škole svi su se zaputili negdje. Xiao, Peaches i Jane krenule su kući, Astrid se nalazila s dečkom , a Steph se pripremala prekinuti s dečkom. Bila je nervozna. Onaj san joj se neprestano motao po glavi. Napokon je ugledala Jasona kako dolazi iz daljine. Pogledala ga je od glave do pete, gledajući je li iz njegovog džepa viri išta prijeteće. Uhvatila je samu sebe u pretjerivanju i uvjerila se da je to bio samo san. ''Ej.'' - rekao je Jason kada joj se približio. Nasmješio se svojim predivnim zubima. Prva stvar koju je Steph privukla na njemu bio je njegov osmijeh. No, više ju ni to nije privlačilo kod njega.
''Bok.'' - rekla je Steph i široko se osmjehnula. Osmijeh je nestao s njenog lica kada joj je glavom prošla misao: ''Budalo! Ne smij se. Pokušavaš ga ostaviti.''
'' Čuješ... '' - rekla je Stephanie i zastala. Skupila je hrabrosti i rekla: ''Mislim da bi trebali prekinuti.''
''Zašto?'' - upitao je Jason pomalo ljuto.
'' Ovo neće ići... Više... više mi se ne sviđaš!? '' - rekla je. Sjetila se da je isto to rekla i u snu.
Jason joj je uputio razočaravajući pogled i rekao: ''Ti stvarno ne znaš što želiš.''
Gledala ga je kako odlazi. Nije bila sretna. Njegove riječi su je boljele, zato jer su bile istinite. Stephanie nikada nije znala što želi.

Dok su Stephanie i Jason prekidali, Astrid i njen dečko Jamie su uživali. Ljubili su se pod zalaskom sunca. Prava romantika.
''Ideš na tulum? '' - upitala ga je Astrid micajući njegovu nestašnu smeđu kosu s lica.
'' Markov? ''
'' Da.''
'' Vjerojatno idem. Ti?''
'' Također''. - nasmješila se.

Astrid je pogledala oko sebe. Oči su joj se zaustavile na dvije kuje. Crystal Blakes i Miranda Livingstone. Crystal je bila Jamieva bivša, a Miranda njena najbolja prijateljica. Astrid je znala da Crystal još uvijek gaji osjećaje prema Jamieu, zato je bez razmišljanja strastveno poljubila Jamiea nakon što je Crystal pogledala prema njima.
'' Voou, čemu ovo? '' - rekao je Jamie opipavajući paralizirane usne prstima.
'' Gledaj tamo. '' - pokazala je Astrid prema Crystal i Mirandi.
'' Crystal! Čekaj nisi valjda...'' - rekao je Jamie iznenađeno i nastavio: '' Koliko ti puta moram reći da ne osjećam ništa prema njoj? Auuf. Volim samo tebe. ''
'' Vjerujem ti.'' - rekla je Astrid. Da je bila Pinocchio nos bi joj užasno narastao. Nastavila je: '' ...ali ona osjeća nešto prema tebi. ''
'' Pa? Nije me briga, znaš.'' - rekao je Jamie nezainteresirano i zagrlio ju.
Astrid je upecala savršenog dečka, zgodnog, pametnog i zanimljivog. Ali čuli ste da su takvi dečki obično i nevjerni? Eh, pa toga se ona bojala.

| 11:04 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |

''Da, da, da...'' - govorila je Megan držeći mobitel prislonjen o uho. Pritom se trudila da vrećice koje je držala u rukama ne padnu na tlo. U lijevoj ruci držala je vrećicu, ili bolje rečeno, vrećetinu, sa njenom novom kupljenom odjećom. Iz njene desne ruke klizila je vrećica s hranom iz Mc Donaldsa. Čvrsto ju je zgrabila vršcima prstiju i spasila od padanja na tlo. Iz njenog malenog sivog mobitela sa kojeg je stršala malena antena i visili sjajni privjesci, dopirao je Stephanien cvileći glas: - ''...ali nemaš pojma kako je to bilo slatko, kupio mi je predivnu ogrlicu i cvijeće; ne mogu ga sad ostaviti! A i ogrlica je bila jako skupa. ''
Stephanie nije znala kako ostaviti svog dečka, Jasona. Više nije bila zaljubljena u njega, ali svaki put kad bi ga odlučila ostaviti, on bi joj poklonio nešto predivno. Bilo joj je žao slomiti mu srce, jer je on bio ludo zaljubljen u nju. Steph je sjedila na svom mekanom krevetu i promatrala ogrlicu. ''Aah, Jason. Ubijaš me.'' - pomislila je. Gotovo da je zaboravila da razgovara sa Megan.

''Budi odlučna, Steph. Ostavi ga. Ne možeš biti s nekim koga ne voliš.'' - Megan ju je prekinula u razmišljanju.
''Onda, misliš li zadržati ogrlicu?'' - nastavila je Megan.
''Hm, dobro pitanje. Znaš i sama da bi je ja najviše voljela zadržati.'' - odgovorila je Stephanie. To malo, pjegasto, licemjerno biće.
''A gdje si ti uopće?'' - Steph je upitala Megan.
''Evo, bila sam u shoppingu s Xiao. Kupile smo totalno lude stvari. U gradu vlada totalna rasprodaja. Nego, stvarno moram poklopiti. Pričat ćemo kada stignem kući. Bok! '' - pozdravila je.
''Ok, čujemo se, šopingholičarko.'' - rekla je Steph s naglaskom na šopingholičarko, te poklopila slušalicu.
Megan je još deset minuta pješačila i napokon se našla pred svojom neuglednom crveno-smeđe obojanom zgradom. Olakšano je izdahnula kad sam se napokon našla pred ulaznim vratima. Njena majka je napokon našla stalni posao, kao tajnica u tvrtci gdje je radio i njen tata, tako da ju u kući nije dočekao nitko. Pojela je svoj ručak iz Mc Donaldsa. Otvorila je knjigu iz biologije i sjela na kauč. Glupo je buljila u stranice udžbenika ''Čovjek i priroda''. Uspjela je naučiti par definicija u 60 minuta. Bila je ponosna na samu sebe. Spremila je knjige i požurila prema mjestu gdje bi se ona, Xiao, Steph, Amy i Jane obično nalazile. Kao i obično, prva je došla Jane, ispijajući cappucino iz papirnate čaše. Oblizala je ''brkove'' od cappucina i zagrlila Megan.
''Nove krpice,ha? Pričala mi je Xiao da ste bile u shoppingu danas.'' - rekla je.
''Da, da, jesmo!'' - potvrdila je Megan.
''Kako je vruuuće! '' - rekla je Jane brišući znoj s čela. Megan se složila.
Nakon dvije minute iz daljine su mogle vidjeti Xiao; lako se mogla prepoznati u masi ljudi po svom posebnom i otkvačenom stilu. Kupovala je šarenu odjeću koju nitko u školi nebi imao hrabrosti staviti na sebe. Bila je jedno pravo veselo i dobro dijete, a to je pokazivala i na svojoj odjeći. Ovoga puta na sebe je navukla rozu haljinu na cvjetiće, hulahopke i crne marte. Kosu je veselo raspodjelila u kikice i čim se približila curama, svoje rozim sjajilom našminkane usne razvukla je u široki osmjeh.
''Hej,cure!'' - oglasila se Xiao i čvrsto zagrlila Jane i Megan. Sjela je na stepenice na kojima su i one sjedile te nastavile čekati dvije koje najviše kasne, Amy i Steph. One su došle zajedno, jer su živjele nedaleko jedna od druge. Amyina plava kosa se sjalila pod suncem i postajala sve plavija. Svi su joj zavidili na predivnoj kosi. Stephanie je pustila Amynu ruku i potrčala prema curama. Uzbuđeno je prekopavala svoj crni ruksak. Nakon par sekundi iz ruksaka je izvadila predivnu bijelu kutiju obloženu dijamantima. Bilo je teško razabrati jesu li bili umjetni ili pravi, ali uz Jasonovo novčano stanje ne bi bilo čudno ni da su oni najfiniji koje si ni Madonna ne može priuštiti. Metaforički. Megan je već znala što se nalazi u toj predivnoj bijeloj kutiji. Dakako, onaj lančić o kojem joj je Steph pričala. Izvadila ga je iz kutije veoma uzbuđeno, ali i oprezno. Nije htjela da se imalo ošteti. Zamalo nas je osljepilo blještavilo lančića. Bio je predivan, i kako se moglo po izgledu zaključiti, preskup.
Začulo se višeglasno: '' Vaau!'' i komentari izazvani ogromim divljenjem nad tim blještavim lančićem.
''I kako da ga sad ostavim?'' - Steph je pomalo bijesno prekinula njihovo divljenje.
''Nemoj ga ostaviti. Da meni netko pokloni nešto ovakvo,cijeli život bi bila s njim.Prala bi mu,kuhala,čistila i rodila desetero djece.'' - rekla je Jane.
''Plitka si.'' - rekla je Megan Jane i nastavila: ''Zadrži ogrlicu i ostavi ga. To će biti najbolje. Iako bi još bolje bilo da mu vratiš i ogrlicu, i ostale darove koje ti je poklonio.''
''To sam i mislila napraviti. Čekaj, ne...Neću mu vratiti ogrlicu. Ona je... Pa ja volim tu ogrlicu, pogledaj je samo.'' - rekla je Stephanie pokazivajući ogrlicu curama. U glavi joj se mutilo tisuću misli. Za nju bi bilo jako teško odvojiti se od tog blještavog čuda.
Ne izustivši ni jednu riječ, što je bilo pomalo čudno za njih, stigle su do škole. Čekale su zvono i pričale neke nevažne stvari sjedeći na smeđoj klupi ispred škole.
Prvi sat bio je ni jedan drugi predmet, nego baš biologija. Na kojoj se dogodila jedna zastrašujuće čudna stvar koja se događa samo jednom u životu velikog štrebera Stevena Milesona. Dobio je jedinicu. Cijeli razred nije mogao vjerovati, kao ni njihova razrednica, gospođa Leads. Osjećajući se kao da mu je netko ubio cijelu obitelj, Steven je nakon ispitivanja razočarano sjeo za svoju klupu i počeo cmizdriti. Ishat, koji je došao iz Indije, je svojim još neusavršenim engleskim dobacio Stevenu: ''Što plačeš, stari? To je tipična pojava koja se događati svim ljudi oko tebe!'' , te mu je tiho dobacio još jednu riječ: ''Pusi.'' I to baš tako. Pusi. Njegov engleski zbilja je bio smješan.'' Svi su se smijali, a smijala se i Megan, kojoj je osmijeh na licu prekinuo glas Leadsice: ''Megan!''
''Što, profesorice?'' - iznenađeno se okrenula prema svojoj razrednici. ''Pa dođi da te ispitam.'' - rekla je Leadsica. Megan je željela plačući vrištati: ''Nee! Nemojte, molim vas!'' i klečati pred Leadsicom sve dok joj kaže: ''Dobro,Megan,neću te ispitivati.'' , ali umjesto toga je učinila ono razumnije, digla se sa stolice i hrabro krenula u bitku za jedinicu. U kojoj je uvjerljivo pobjedila. Ostali sat provedeni u školi dobro su prošli. Poslije škole društvo iz razreda ostalo je ispred škole. Dugo su pričali sjedeći na hladnim stepenicama. Svi su se smijali, iz srca, histerično, podrugljivo, neiskreno...
Ali ispod tih nasmješenih krila su se sasvim druga lica, koja su otkrivala ono što su oni nastojali skriti. Probleme.

ponedjeljak, 29.03.2010.

Oprostite x 100 :D Nisam nikako bila u mogućnosti napisati novi post. Zanemarila sam i ovaj i osobni blog, a sve zato jer mi je kompjuter pun virusa. Vratit ću vam komentare što prije budem u mogućnosti. Love u & enjoy the story ;)
P.S. Promijenila sam imena. Megan Cooper je Peaches Cole, Amy Williams je Astrid Crenshaw, a Stephanie i Xiao sam promijenila prezime.

Tog jutra Stephanie se probudila prilično rano. Bila je nervozna zbog onog što je trebala učiniti za par minuta. Trepćući očima koje se još uvijek nisu navikle na jutarnje svjetlo, tražila je svoj mobitel. Zijevnula je glasno. Pod svojim prstima napokon je opipala hladne tipke mobitela na noćnom ormariću, zgrabila ga i počela pisati poruku.

Jason, danas se obavezno moramo naći. Budi ispred moje škole nakon što završi nastava.

Pritisnula je ''Send'' i uzdahnula. Njen plan glasio je ovako: Nakon što izađe iz škole, čekat će je Jason. On će misliti da idu na spoj. Stephanie će mu razumno objasniti da prekida s njim i vratiti mu sve darove.
Ali svi znamo da naši planovi ne idu uvijek onako kako bi mi željeli...

Dakle, Stephanie je nakon škole užurbano potrčala prema glavnim školskim vratima. Jedva je čekala onaj osjećaj slobode nakon što ga ostavi i zato je kolutala očima oko dvorišta izvan škole nestrpljivo ga tražeći. U polumraku joj se pogled napokon zaustavio na njega. Prišla mu je. On se približio njenim usnama, ali ona je odmaknula glavu i prošaptala: ''Ne, ne...'''
'' Što ne? '' - zbunjeno je upitao Jason.
''Pa ovako...'' - rekla je Steph i primila Jasonove ruke. ''Ovo više neće ići. Prekidamo.'' - nastavila je.
Napokon mu je uspjela reći ono što je već duže vrijeme željela.
''Zašto?'' - pitao ju je Jason.
''Više...više mi se ne sviđaš.'' - reče.
''Da ti nešto objasnim... Ne ide to tako. Mene se teško riješiti.'' - rekao je Jason prijetećim glasom i iz jakne izvadio srebrni oštri nož.
'' Dolazi ovamo.'' - Jason je silovito uhvatio Steph za ruku i počeo ju vući negdje. Ona je prestrašeno prosiktala. Bilo ju je toliko strah i ništa joj nije bilo jasno. Stali su kad ju je odveo u usku mračnu ulicu. Jason je rekao:
'' Ovako... Nećeš me ostaviti. Previše te volim da bi pobjegla od mene. Bit ćemo skupa ili...''
''Ili što, Jason?'' - rekla je Stephanie kroz gorke suze. Nije ih mogla zadržati jer je bila previše prestrašena.
'' Ili tebe više neće biti.'' - rekao je Jason i prislonio hladan nož uz njen vrat.
'' Ne možeš mi to raditi.'' - Steph je skupila hrabrosti suprodstaviti se nekome tko sa sobom ima nož i prijeti joj da će ju ubiti.
''Ja mogu sve. Onda, pristaješ li na dogovor ili na smrt?'' - upitao je Jason zlobno i nasmijao se.
''Ma ti nisi norm...'' - pokušala je Stephanie reći, ali joj se oštar nož toliko približio da ga je opet osjetila na svom vratu. Baš kad ju je nož trebao probosti, Steph se našla u svom krevetu vrištajući: '' Aaaaaaaaa! ''
I inače je imala problema sa noćnim morama. Pogledala je svoje odlazne sms-ove. Stvar koju ipak nije sanjala bila je ta da mu je zaista poslala poruku, a on joj je odgovorio:

''Može, ljubavi.''

Pogledala je u kut svog mobitela i shvatila da su već 2 sata! Škola je već odavno počela. U kući nije bilo nikoga tko bi ju probudio. Svi su bili na poslu. Brzo je skočila iz kreveta, uletjela u kupaonicu i uredila se. Skupila je svoju tamno crvenu kovrčavu kosu u dugi rep, prešla prstima namazanim puderom preko lica, obukla se, spremila knjige i pojurila u školu. Odlučila je čekati zvono u WC-u. Činilo joj se besmisleno upasti na pola nastave. Od čekanja su je zaboljele noge, ali činilo joj se privlačnije stajati, nego sjediti na prljavim WC školjkama u njihovoj školi. Napokon je dočekala zvono. Iz učionice povijesti izašao je cijeli njen razred. Poljubila je sve cure i dečke u obraz. To je bilo prilično zamorno, jer je Steph bila druželjubiva i dobra sa većinom razreda. Osjećala se kao da će joj usne otpasti. Prišla je Xiao i počela joj pričati o njenom snu.
'' Što ako taj san postane java? '' - rekla je Steph. Čovjek bi pomislio da se šali s tim pitanjem, ali ona je bila smrtno ozbiljna.
'' Isuse Kriste, Steph. Opet si gledala previše masakr filmova. To se neće dogoditi. Najgore što se može dogoditi jest da te zamrzi. I cijelom gradu proširi glasine i...'' - krenula je Xiao nabrajati, ali kad je shvatila da ju obeshrabruje, rekla je: ''Zanemari. Sve će biti dobro. Osjećat ćeš se puno bolje, a plus toga, napokon možemo krenuti u osvajačke pohode.'' -namignula je Xiao i otišla k Peaches.
'' Haha. Danas Steph ostavlja Jasona. I imala je bizarni san u kojem ju je zamalo zaklao nožem.'' - rekla je Xiao Peaches kroz smijeh. I Peaches se počela smijati. Napokon su stigli u učionicu engleskog.
Sat je počeo. Jane se zavukla u zadnju klupu gdje se mogla boriti sa svojim mislima. Svaki put kad bi se zamišljala u budućnosti, vidjela bi se kao poznata pjevačica. Pjevanje joj je bilo sve i imala je vrhunski glas. Barem su drugi tako govorili. Odlučila se školovati. Odlučila je nešto postati. Pjevačica? Da, to je bio njen san. Kojeg je bilo vrlo teško ostvariti. ''Pa ima na tisuće ovakvih tinejdžerica dobrog glasa i opet se nisu proslavile.'' - obeshrabrivala je Jane samu sebe. Nesvjesno je počela pjevušiti. To bi joj se često događalo kad bi razmišljala o pjevanju. Ispred nje sjedile su Astrid i Stephanie. Astrid se okrenula i protresla Jane govoreći: ''Jane, tuko, opet pjevaš.''
''O Bože, opet ja.'' - rekla je Jane posramljeno pokrivši lice rukom. Pokušala se skoncentrirati na sat, no to i nije bilo baš moguće. Da je to učinila, prije bi utonula u san nego uspjela čuti ijednu riječ dosadne profesorice Danielle Eastwood. Jane je sat tako brzo prošao da je bila iznenađena kad je čula zvono.
Bilo je vrijeme odmora. Peaches se zaputila prema svom ormariću. Dok je čeprkala po njemu tražeći nešto, prišao joj je Mark, razredni kolega i rekao: '' U subotu imam tulum. Dođeš?''
'' Može.'' - odgovorila je Peaches. Znala je da neće imati problema s time da ju netko ne pušta na tulum. Majka jedino brine o poslu, a tata ju je napustio kada je imala 4 godine.
'' Pozovi i ove svoje kuje.'' - rekao je Mark, nasmijao se i otišao. Njemu su sve cure bile kuje. Poziv na taj tulum u Peaches je probudio uzbuđenje. Prošli tulum kod Marka bio je fantastičan. Mark živi u velikoj kući s bazenom koja je mamila sve više ljudi da pristanu na poziv za tulum. To bi izgledalo kao nešto sa filmova. Neki bi se kupali u bazenu i skakali u njega kao budale, drugi bi našli neko zamračeno mjesto iza kuće gdje bi se napušavali i pili, a treći bi pak ogorčeno sjedili u kući pitajući se što se dogodilo s današnjim društvom. Njih pet paradirale bi svugdje pomalo. Više bi se moglo reći da se nisu mogle uklopiti nigdje, nego da su se mogle uklopiti svugdje. Ali bilo im je i više nego zabavno.

Nakon škole svi su se zaputili negdje. Xiao, Peaches i Jane krenule su kući, Astrid se nalazila s dečkom , a Steph se pripremala prekinuti s dečkom. Bila je nervozna. Onaj san joj se neprestano motao po glavi. Napokon je ugledala Jasona kako dolazi iz daljine. Pogledala ga je od glave do pete, gledajući je li iz njegovog džepa viri išta prijeteće. Uhvatila je samu sebe u pretjerivanju i uvjerila se da je to bio samo san. ''Ej.'' - rekao je Jason kada joj se približio. Nasmješio se svojim predivnim zubima. Prva stvar koju je Steph privukla na njemu bio je njegov osmijeh. No, više ju ni to nije privlačilo kod njega.
''Bok.'' - rekla je Steph i široko se osmjehnula. Osmijeh je nestao s njenog lica kada joj je glavom prošla misao: ''Budalo! Ne smij se. Pokušavaš ga ostaviti.''
'' Čuješ... '' - rekla je Stephanie i zastala. Skupila je hrabrosti i rekla: ''Mislim da bi trebali prekinuti.''
''Zašto?'' - upitao je Jason pomalo ljuto.
'' Ovo neće ići... Više... više mi se ne sviđaš!? '' - rekla je. Sjetila se da je isto to rekla i u snu.
Jason joj je uputio razočaravajući pogled i rekao: ''Ti stvarno ne znaš što želiš.''
Gledala ga je kako odlazi. Nije bila sretna. Njegove riječi su je boljele, zato jer su bile istinite. Stephanie nikada nije znala što želi.

Dok su Stephanie i Jason prekidali, Astrid i njen dečko Jamie su uživali. Ljubili su se pod zalaskom sunca. Prava romantika.
''Ideš na tulum? '' - upitala ga je Astrid micajući njegovu nestašnu smeđu kosu s lica.
'' Markov? ''
'' Da.''
'' Vjerojatno idem. Ti?''
'' Također''. - nasmješila se.

Astrid je pogledala oko sebe. Oči su joj se zaustavile na dvije kuje. Crystal Blakes i Miranda Livingstone. Crystal je bila Jamieva bivša, a Miranda njena najbolja prijateljica. Astrid je znala da Crystal još uvijek gaji osjećaje prema Jamieu, zato je bez razmišljanja strastveno poljubila Jamiea nakon što je Crystal pogledala prema njima.
'' Voou, čemu ovo? '' - rekao je Jamie opipavajući paralizirane usne prstima.
'' Gledaj tamo. '' - pokazala je Astrid prema Crystal i Mirandi.
'' Crystal! Čekaj nisi valjda...'' - rekao je Jamie iznenađeno i nastavio: '' Koliko ti puta moram reći da ne osjećam ništa prema njoj? Auuf. Volim samo tebe. ''
'' Vjerujem ti.'' - rekla je Astrid. Da je bila Pinocchio nos bi joj užasno narastao. Nastavila je: '' ...ali ona osjeća nešto prema tebi. ''
'' Pa? Nije me briga, znaš.'' - rekao je Jamie nezainteresirano i zagrlio ju.
Astrid je upecala savršenog dečka, zgodnog, pametnog i zanimljivog. Ali čuli ste da su takvi dečki obično i nevjerni? Eh, pa toga se ona bojala.

| 11:04 | Komentari (7) | On/Off | Print | # |

''Da, da, da...'' - govorila je Megan držeći mobitel prislonjen o uho. Pritom se trudila da vrećice koje je držala u rukama ne padnu na tlo. U lijevoj ruci držala je vrećicu, ili bolje rečeno, vrećetinu, sa njenom novom kupljenom odjećom. Iz njene desne ruke klizila je vrećica s hranom iz Mc Donaldsa. Čvrsto ju je zgrabila vršcima prstiju i spasila od padanja na tlo. Iz njenog malenog sivog mobitela sa kojeg je stršala malena antena i visili sjajni privjesci, dopirao je Stephanien cvileći glas: - ''...ali nemaš pojma kako je to bilo slatko, kupio mi je predivnu ogrlicu i cvijeće; ne mogu ga sad ostaviti! A i ogrlica je bila jako skupa. ''
Stephanie nije znala kako ostaviti svog dečka, Jasona. Više nije bila zaljubljena u njega, ali svaki put kad bi ga odlučila ostaviti, on bi joj poklonio nešto predivno. Bilo joj je žao slomiti mu srce, jer je on bio ludo zaljubljen u nju. Steph je sjedila na svom mekanom krevetu i promatrala ogrlicu. ''Aah, Jason. Ubijaš me.'' - pomislila je. Gotovo da je zaboravila da razgovara sa Megan.

''Budi odlučna, Steph. Ostavi ga. Ne možeš biti s nekim koga ne voliš.'' - Megan ju je prekinula u razmišljanju.
''Onda, misliš li zadržati ogrlicu?'' - nastavila je Megan.
''Hm, dobro pitanje. Znaš i sama da bi je ja najviše voljela zadržati.'' - odgovorila je Stephanie. To malo, pjegasto, licemjerno biće.
''A gdje si ti uopće?'' - Steph je upitala Megan.
''Evo, bila sam u shoppingu s Xiao. Kupile smo totalno lude stvari. U gradu vlada totalna rasprodaja. Nego, stvarno moram poklopiti. Pričat ćemo kada stignem kući. Bok! '' - pozdravila je.
''Ok, čujemo se, šopingholičarko.'' - rekla je Steph s naglaskom na šopingholičarko, te poklopila slušalicu.
Megan je još deset minuta pješačila i napokon se našla pred svojom neuglednom crveno-smeđe obojanom zgradom. Olakšano je izdahnula kad sam se napokon našla pred ulaznim vratima. Njena majka je napokon našla stalni posao, kao tajnica u tvrtci gdje je radio i njen tata, tako da ju u kući nije dočekao nitko. Pojela je svoj ručak iz Mc Donaldsa. Otvorila je knjigu iz biologije i sjela na kauč. Glupo je buljila u stranice udžbenika ''Čovjek i priroda''. Uspjela je naučiti par definicija u 60 minuta. Bila je ponosna na samu sebe. Spremila je knjige i požurila prema mjestu gdje bi se ona, Xiao, Steph, Amy i Jane obično nalazile. Kao i obično, prva je došla Jane, ispijajući cappucino iz papirnate čaše. Oblizala je ''brkove'' od cappucina i zagrlila Megan.
''Nove krpice,ha? Pričala mi je Xiao da ste bile u shoppingu danas.'' - rekla je.
''Da, da, jesmo!'' - potvrdila je Megan.
''Kako je vruuuće! '' - rekla je Jane brišući znoj s čela. Megan se složila.
Nakon dvije minute iz daljine su mogle vidjeti Xiao; lako se mogla prepoznati u masi ljudi po svom posebnom i otkvačenom stilu. Kupovala je šarenu odjeću koju nitko u školi nebi imao hrabrosti staviti na sebe. Bila je jedno pravo veselo i dobro dijete, a to je pokazivala i na svojoj odjeći. Ovoga puta na sebe je navukla rozu haljinu na cvjetiće, hulahopke i crne marte. Kosu je veselo raspodjelila u kikice i čim se približila curama, svoje rozim sjajilom našminkane usne razvukla je u široki osmjeh.
''Hej,cure!'' - oglasila se Xiao i čvrsto zagrlila Jane i Megan. Sjela je na stepenice na kojima su i one sjedile te nastavile čekati dvije koje najviše kasne, Amy i Steph. One su došle zajedno, jer su živjele nedaleko jedna od druge. Amyina plava kosa se sjalila pod suncem i postajala sve plavija. Svi su joj zavidili na predivnoj kosi. Stephanie je pustila Amynu ruku i potrčala prema curama. Uzbuđeno je prekopavala svoj crni ruksak. Nakon par sekundi iz ruksaka je izvadila predivnu bijelu kutiju obloženu dijamantima. Bilo je teško razabrati jesu li bili umjetni ili pravi, ali uz Jasonovo novčano stanje ne bi bilo čudno ni da su oni najfiniji koje si ni Madonna ne može priuštiti. Metaforički. Megan je već znala što se nalazi u toj predivnoj bijeloj kutiji. Dakako, onaj lančić o kojem joj je Steph pričala. Izvadila ga je iz kutije veoma uzbuđeno, ali i oprezno. Nije htjela da se imalo ošteti. Zamalo nas je osljepilo blještavilo lančića. Bio je predivan, i kako se moglo po izgledu zaključiti, preskup.
Začulo se višeglasno: '' Vaau!'' i komentari izazvani ogromim divljenjem nad tim blještavim lančićem.
''I kako da ga sad ostavim?'' - Steph je pomalo bijesno prekinula njihovo divljenje.
''Nemoj ga ostaviti. Da meni netko pokloni nešto ovakvo,cijeli život bi bila s njim.Prala bi mu,kuhala,čistila i rodila desetero djece.'' - rekla je Jane.
''Plitka si.'' - rekla je Megan Jane i nastavila: ''Zadrži ogrlicu i ostavi ga. To će biti najbolje. Iako bi još bolje bilo da mu vratiš i ogrlicu, i ostale darove koje ti je poklonio.''
''To sam i mislila napraviti. Čekaj, ne...Neću mu vratiti ogrlicu. Ona je... Pa ja volim tu ogrlicu, pogledaj je samo.'' - rekla je Stephanie pokazivajući ogrlicu curama. U glavi joj se mutilo tisuću misli. Za nju bi bilo jako teško odvojiti se od tog blještavog čuda.
Ne izustivši ni jednu riječ, što je bilo pomalo čudno za njih, stigle su do škole. Čekale su zvono i pričale neke nevažne stvari sjedeći na smeđoj klupi ispred škole.
Prvi sat bio je ni jedan drugi predmet, nego baš biologija. Na kojoj se dogodila jedna zastrašujuće čudna stvar koja se događa samo jednom u životu velikog štrebera Stevena Milesona. Dobio je jedinicu. Cijeli razred nije mogao vjerovati, kao ni njihova razrednica, gospođa Leads. Osjećajući se kao da mu je netko ubio cijelu obitelj, Steven je nakon ispitivanja razočarano sjeo za svoju klupu i počeo cmizdriti. Ishat, koji je došao iz Indije, je svojim još neusavršenim engleskim dobacio Stevenu: ''Što plačeš, stari? To je tipična pojava koja se događati svim ljudi oko tebe!'' , te mu je tiho dobacio još jednu riječ: ''Pusi.'' I to baš tako. Pusi. Njegov engleski zbilja je bio smješan.'' Svi su se smijali, a smijala se i Megan, kojoj je osmijeh na licu prekinuo glas Leadsice: ''Megan!''
''Što, profesorice?'' - iznenađeno se okrenula prema svojoj razrednici. ''Pa dođi da te ispitam.'' - rekla je Leadsica. Megan je željela plačući vrištati: ''Nee! Nemojte, molim vas!'' i klečati pred Leadsicom sve dok joj kaže: ''Dobro,Megan,neću te ispitivati.'' , ali umjesto toga je učinila ono razumnije, digla se sa stolice i hrabro krenula u bitku za jedinicu. U kojoj je uvjerljivo pobjedila. Ostali sat provedeni u školi dobro su prošli. Poslije škole društvo iz razreda ostalo je ispred škole. Dugo su pričali sjedeći na hladnim stepenicama. Svi su se smijali, iz srca, histerično, podrugljivo, neiskreno...
Ali ispod tih nasmješenih krila su se sasvim druga lica, koja su otkrivala ono što su oni nastojali skriti. Probleme.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Design: murderscene
Help: crushthespeaker